Vidaić: Boli me kako se neki odnose prema zadarskom boksu!

Boksački klub Zadar uistinu se može pohvaliti da je „rasadnik“ sjajnih boksača i jedan od onih klubova koji znaju od kamena napraviti dijamant. Da je tome zaista tako svjedoče i brojni borci koji se danas bore na svjetskoj sceni, a koji su prve korake prošli upravo u Boksačkom klubu Zadar pod paskom trenera Dragana Vidaića. Zadranima najpoznatiji su svakako u posljednje vrijeme braća Filipi, Bepo i Toni, ali i Josip Biletić, aktualni europski prvak s prvenstva u Mađarskoj za mlađe uzraste prošle godine. Bili su tu i najstariji od braće Filipi, Šime, te Josip Galešić i mnogi drugi koji su u mlađim kategorijama uredno na natjecanjima državnih prvenstava bili na postoljima. Svi oni više nisu u klubu iz jednog razloga. Sluha (čitaj novaca) u našem gradu za boks ima jako malo, pa su svi oni priliku morali potražiti u klubovima koji financijski mogu podnijeti velika natjecanja i gdje mogu boksati puno više mečeva na razini potrebnoj za još veći napredak. Ipak, unatoč svim nedaćama, u BK Zadar stvaraju se novi prvaci. To se pokazalo i na Prvenstvu Hrvatske za žene i mlađe seniore, održanom prije nekoliko dana u Koprivnici, odakle su se boksači Zadra, a među njima i jedna boksačica, kući vratili s četiri medalje i s dva naslova državnih prvaka. U konkurenciji boksačica do 64 kilograma do zlata, ali i obrane naslova s prošlogodišnjeg Prvenstva Hrvatske u Kutini stigla je Antonija Pavić. Kod muškaraca zlato za Boksački klub Zadar donio je Dario Petrić u kategoriji do 75 kilograma svladavši u finalu svog klupskog kolegu Đena Skroču. Bronca je, pak, pripala Nikoletu Grdoviću.  Dva zlata, jedno srebro i jedna bronca od četiri predstavnika koliko ih je i nastupilo, zadovoljilo je i trenera Boksačkog kluba Zadar, Dragana Vidaića:

„Tri godine smo radili da bi došli do ovih rezultata. Još kao juniori imali su odličnih mečeva i mene ovaj uspjeh nije iznenadio. Sad nam dolazi Europsko i Svjetsko prvenstvo kao i Olimpijada za mlade boksače i okrećemo se pripremama za ta natjecanja. Dario Petrić i Đeno Skroče su zaista veliki talenti, ali pohvalio bi i Nikoleta Grdovića koji je osvojio broncu kojoj se, iskreno, nisam nadao. Valjda su ga ponijeli uspjesi Petrića i Skroče pa se ohrabrio u svom prvom nastup na ovako velikom natjecanju. Stvarno sam jako zadovoljan sa svima“.

O samom prvenstvu u Koprivnici Vidaić kaže kako je bilo jako kvaliteno.

„Bilo je preko 100 boksača i boksačica i mislim da je boks kod mladih u Hrvatskoj puno napredovao. Mi već sada kad idemo boksati  vani ne moramo više strahovati koji nam protivnici dolaze. Sada nam je svejedno jeli to Rus, Kubanac ili Turčin. Mi smo njima sada ravnopravni i oni se trebaju bojati nas, a ne mi njih“.

Unatoč ovim posljednjim uspjesima Vidaić ipak nije uspio sakriti gorčinu koja se u njemu skuplja već godinama. „Boli me način na koji se u Gradu Zadru odnose prema boksačima i boksu i sportu općenito“, zavapio je te nastavio:

„Imamo puno boksača iz Zadra koji sada nastupaju za druge klubove. Pa hoće li se više netko priupitati zašto oni odlaze i tko stvara tako dobre boksače. Konkretno, ja sam u Boksačkom klubu Zadar u posljednjih osam godina izgubio osam sjajnih momaka koji sada boksaju na europskoj i svjetskoj sceni. Razlog je, naravno, novac. Nećete mi vjerovati ako vam kažem da ja od Nove godine nisam dobio ni jedne lipe, a stvarno je tako. Svoje novce sam potrošio da bi otišli na ovo prvenstvo u Koprivnici. Sad se trebamo pripremati za nastup na Svjetskom prvenstvu, a kako? Ali nije to samo u boksu. I u drugim sportovima je tako, a u svima ima zadarskih sportaša. Mi se s njima slikamo kada se ljeti vrate kući. A što se ne bi slikali cijele godine? Ne znam kako ljudi iz Gradskog i Županijskog sporta ne razumiju da nam treba bolja financijska pomoć da se to podigne na jednu višu razinu“.

Vidaić kaže kako ga još više od toga što od Grada ne prima potrebnu financijsku pomoć, boli to što nitko nikada nije došao u dvoranu vidjeti tu djecu i kako se s njima radi.

„Osam kvartala u četiri godine ja sam već izbornik u nekoj kategoriji. Očekujem da će me opet staviti za izbornika Hrvatske reprezentacije i ovog puta bit ću zadužen za mlađe seniore. A nitko me nikada iz Grada nije pozvao na razgovor ili došao u klub vidjeti nas. Pohvalio nas. Pa mi u  klubu imamo dvije europske i dvije svjetske medalje. I onda očekujemo da jednog Biletića, Filipije i ostale zadržimo u Zadru. Što da vam više kažem. Ogorčen sam“.

Vidaić upozorava i kako će u budućnosti biti još gore jer puno njih koji iskazuju volju i želju za treningom nemaju odakle platiti članarinu, a on ih sve teže i teže sam financira. No kaže kako ih sigurno neće zbog toga potjerati iz kluba.

„Ne mogu tražiti od njih da plate ako nemaju. Kako ću potjerati dijete ako mi kaže da mu tata nema za platiti? Pa kakav bi ja to bio čovjek? Neki nemaju za rukavice, opremu. Ja sam im sad od svojih novaca kupio, posudio novce da bi platio članarinu, gorivo i sve ostalo. Nije mi jasno kako splitski boksači kad dođu u hotel, na recepciji kažu da račun pošalju njihovom sportskom savezu? Zašto mi to ne možemo? Tko o nama misli? U Gradu mi kažu da nisam donio neki papir, da sam zakasnio, pa da mi ne mogu isplatiti novce. Sad smo dobili plaketu kao najbolji klub, ali to nikome, čini mi se, ništa ne znači“.

Situacija, kaže Vidaić, nije ništa bolja niti u ostalim boksačkim klubovima u Zadru.

„Dolaze novi klinci. Posebno bi pohvalio trenere Niku Marketina i Antonija Zubčića koji su vrijedni i školovani treneri. I njima treba pomoć. Sad je vrijeme da netko stane iza njih i njihovog rada. A da su na pravom putu govore i dvije medalje s ovog prvenstva u Koprivnici“.

Za kraj Vidaić je poslao snažnu poruku svima kojima je stalo do ovog sporta.

„U boksu sam 50 godina. Volim ga. Odradio sam 360 mečeva, boksao sam s prvacima, odgajao prvake i radio sam sa puno poznatih boksača i u klubu i u reprezentaciji. Dosta mi je više toga da stvorim dobrog boksača, a onda ga uzme Zagreb ili neka druga sredina. Puno toga sam prošao i želio bih to silno iskustvo prenijeti nekome u Zadru. Spomenuo sam već Marketina i Zubčića s kojima sam se na ovom prvenstvu družio i kojima sam obećao povući ih u reprezentaciju. To su jako dobri momci željni rada. Svi skupa trebamo im pomoći oko svih ovih talenata kojih imamo i koji bi eventualno mogli postati dobri boksači. Pa i da ne postanu sami vrh, pitam vas, zar nije bolje da su u sportu nego da se vucarju po ulici?

Naravno da je bolje, gospodine Vidaiću! Mi se nadamo da smo s ovim tekstom barem mrvicu pomogli u tome da se boks i u Zadru počne smatrati  „Plemenitom vještinom“ i sportom  prema kojem će se ljudi odnositi s dubokim poštovanjem baš onako kako se jedan prema drugome odnose i borci u ringu.

foto:ezadar.rtl.hr