Naglić nakon sezone: Finale sam sanjao samo zato da jednu utakmicu odigramo u Jazinama!

Jedanaest pobjeda nanizali su košarkaši Zadra u završnici domaće A-1 lige otkako je momčad nakon odlaska s klupe Nevena Plantaka, a prije njega i Ante Matulovića i Franka Sterle, preuzeo Aramis Nagllić. Od samog dolaska za kormilo broda, koji je kao bez kompasa plutao morskim bespućima, Naglić je ostavio dojam čovjeka koji zna kako i na koji način doći do luke spasa.  A ona se u tim trenucima činila uistinu daleko. Dugo je u ABA ligi Zadar bio glavni kandidat za ispadanje. Porazi od nekoliko desetaka koševa razlike bili su nešto što se podrazumijevalo pogotovo kada bi se utakmica igrala u gostima.  No, u vrlo kratkom periodu Naglić je od razbijene „čete“ ipak uspio složiti jednu „desetinu“ spremnu njegove zamisli pretvoriti u djelo. Teško je reći gdje je Nagliću kliknulo, a da ostalom tercetu ovosezonskih trenera Zadra nije. Čarobni štapić nema nitko, pa tako ni on. Ali Naglić je uspio svoje osobine koje je imao kao igrač, a one su zaista bile sjajne, prenijeti na svoju momčad. A najbolji način da se stekne povjerenje između trenera i igrača jesu pobjede. A one su počele stizati. Nažalost, prekasno da bi se u domaćem prvenstvu pred doigravanje zauzela bolja pozicija od one u kojoj su Zadrani već u četvrtfinalu morali igrati protiv Cibone koja je imala prednost domaćeg terena. I na kraju potpuno zasluženo Zadrane poslala na odmor već početkom svibnja. Naravno, na kraju sezone zanimalo nas je kako je sam Naglić doživio svoj boravak u Zadru. Uhvatili smo ga u rodnoj mu Rijeci, a uglađen kakav je, odmah nas je lijepo pozdravio i spremno i strpljivo odgovarao na naša pitanja. A prvo je bilo usmjereno upravo ka tom prebrzom završetku sezone za KK Zadar.

„Naravno da ostaje žal što smo sezonu okončali već u četvrtfinalu. No, ta je bitka izgubljena puno prije. I to zbog objektivnih razloga. U sezonu se ušlo sa manjkom ambicija. Možda i zbog blokade FIBA-e koja je utjecala da momčad u tim trenucima bude takva kakva je. Žao mi je da nismo imali snage parirati i možda i proći Cibonu, no kada se sve zbroji i oduzme mislim da je realno stanje stvari ispadanje u četvrtfinalu doigravanja“.

Da puno ne okolišamo, ostajete li i iduću sezonu trener KK Zadar?

„Pa ja na to pitanje još uvijek ne mogu odgovoriti. Znam da postoje neke želje ali nikakav razgovor na tu temu još nije obavljen. Ja pretpostavljam da će do tih razgovora doći u narednim danima, ali dok nemam konkretnu informaciju iluzorno mi je o tome uopće i pričati“.

Trenerski posao je takav kakav je. Vi ste kao ptice selice i morate razmišljati o sebi, to je jasno. Stoga je moje sljedeće pitanje koliko ćete vremena dati ljudima s kojima morate sjesti i popričati o vašem daljnjem angažmanu u KK Zadar?

„Istina da je naš posao težak. U principu mogu reći i da je to loš posao. Međutim, nikad nisam do kraja dozvolio da o njemu razmišljam na taj način. Ja imam obiteljsku i životnu bazu i ne bi si dozvolio da se ponašam kao oni treneri koji moraju „skidati gaće“ da bi uopće negdje radili. Ja u ovom poslu prije svega uživam i nikada ne bi radio u nekoj sredini koja je udaljena avionom za iste uvjete koje bi dobio u Zadru. Smatram da sam u Zadru gotovo kao kući. Na dva i pol sata vožnje sam od Rijeke i ukoliko moram nešto skočiti obaviti kod kuće uistinu nije problem. Vjerujte mi, da imam ponude iz Rumunjske ili Bugarske ili Mađarske za iste uvjete kao u  Zadru, glatko bi ih odbio. I ne govorim to da se dodvorim zadarskoj publici već da vam dočaram na što su sve treneri danas spremni da zarade za život“.

Evidentno je da i kod Vas postoji želja za nastavkom suradnje. No, isto tako vjerujem kako ste svjesni da ćete za nekakve konkretne razgovore morati pričekati rasplet lokalnih izbora koji su za nekoliko dana.

„Ha,ha, da! Tako  je to u našoj zemlji. Sve ovisi o politici i izborima. No, s obzirom da je Grad vlasnik kluba i glavni financijer to su stvari koje se moraju znati prije početka bilo kakvog razgovora. Jer osim samog dogovora o poslu trenera, treba postaviti i visinu budžeta, uskladiti želje i mogućnosti što je u Zadru koji put nemoguće jer su očekivanja navijača uvijek vrlo visoka. Za nekakvu jasniju viziju i prave ciljeve definitivno će trebati pričekati da se razjasne odnosi između vlasnika kluba“.
Dobro, o tim temama ćemo kad za to dođe vrijeme. Zanima me kakve Vi impresije nosite iz Zadra nakon ovog kratkog perioda provedenog ovdje. Što će Vam ostati u lijepom sjećanju?

„Sve! Ja sam čovjek koji uživa u košarci i tim trenucima. Mislim da sam imao zadovoljstvo raditi s ovom ekipom i već sam nekoliko puta naglasio da se zahvaljujem igračima na jednoj odličnoj suradnji i na pozitivi koju su mi vratili natrag. Vjerujem daje to dijelom i moja zasluga zbog odnosa prema njima načina na koji sam se i ja i moj stožer odnosio prema njima. Radili smo vrlo kvalitetno što se u konačnici vidi i po rezultatima. Ponavljam, ostaje taj žal da nismo otišli još korak dalje, ali mislim da smo izvukli maksimum iz ekipe koja je postojala na terenu. Imam stvarno lijepe utiske oko svega, pa i oko suradnje s vama novinarima koja je bila na lijepoj razini. Uvjeti rada u Zadru su fantastični i ako se bude pametno planiralo i radilo Zadar bi trebao biti puno jači na nivou ABA lige, a da ne govorim o domaćem prvenstvu. Iskreno, uživao sam ova tri mjeseca u vašem gradu“.

Treneru hajdemo sad malo i o učinku igrača. Naravno, nas najviše zanimaju ovi naši domaći, a iznad svih Lovre Bašić.

„Lovre je meni izuzetno drag igrač. Imao je jednu sezonu punu ozljeda i mislim da će mu sljedeća biti ona koja će definirati njegov košarkaški put. U bilo kojem slučaju, dali ostaje ili ne ostaje u Zadru, o tome će se naknadno raspraviti, on mora u svojim razmišljanjima razjasniti trenutak kada će se početi baviti košarkom na jednom pravom nivou. Onog trenutka, ako do njega uopće i dođe, tek tada ćemo vidjeti njegov pravi potencijal. Imam osjećaj da se on zasada još igra košarke i treninga, a vrijeme neumitno prolazi. Mislim da će morati dobro sam sa sobom razmisliti gdje je i što želi od daljnje karijere. Što se tiče ostalih zadarskih igrača, a tu konkretno mislim na Juricu, Špaletu, Jelenkovića imam dojam da se preskaču stepenice. Da su želje i ambicije roditelja i prijatelja, a i njih samih iznad njihovih mogućnosti. Svi oni žele minute u ABA ligi, a da se nisu okušali u nižim rangovima natjecanja. To se u principu kosi sa zadacima koji su postavljeni pred klub. Jer ako klub želi postići dobre rezultate i boriti se za naslov prvaka Hrvatske, da ne govorim postići što bolji rezultat u ABA ligi, vrlo teško se može postići ta razina sa igračima koji su preskakali stepenice u razvoju. Kada to shvate svi oni koji guraju te momke i forsiraju ih, bit će lakše i klubu i njima samima. Ovako, uvijek postoji jedna gorčina i razmišljanje da su ti igraču negdje zakinuti, a ja kažem da nitko od njih, u trenutku kada sam ja došao, nije bio spreman izdržati teret borbe za ostanak u ABA ligi. I onda dolazimo do priče kako domaći igrači nemaju minutažu što nosi loše konotacije prema treneru, a ovo što sam rekao mislim da je to realnost“.

Hipotetski govoreći, ukoliko se vidimo i iduće sezone koliko će momčad izgledati drukčije nego ove?

„Velika većina igrača nema ugovor. Kad već pričamo onako hipotetski sigurno će doći do preslagivanja, no o tome ne možemo pričati dok se ne odrede glavne smjernice u kom pravcu klub želi ići“.

I za kraj nekoliko riječi o navijačima. Bili su vam velika podrška kroz cijeli period Vašeg boravka u Zadru.

„Zadar jednako navijači! To je u Zadru uvijek bilo tako i ta jedna pozitivna sinergija igrača i navijača sigurno puno pomaže u stvaranju rezultata. Ja sam sanjao, da smo se nekako dovukli do finala, da bar jednu utakmicu odigramo u Jazinama, ako bi to bilo ikako moguće. Volio bih još jednom doživjeti atmosferu koju sam tamo osjetio kao igrač. Iskreno, teška ste sredina i jako ste tvrdi u ocjeni sposobnosti igre nekog igrača i trenera. No, ovo govorim kao jednu pozitivnu stvar jer to pred nas trenere, kao uostalom i igrače, stavlja obvezu da budemo  još bolji i da se dokazujemo iz dana u dan. Navijačima svaka čast. U utakmicama kada je to bilo najpotrebnije, pa i u ovim četvrtfinalnima protiv Cibone, podržali su nas maksimalno. Nažalost, nismo im to uspjeli vratiti prolaskom u polufinale. Ponavljam, navijači su neosporno nedjeljivi dio zadarske košarke, i ukoliko i iduće godine budem trener Zadra volio bi da ta podrška bude ovakva kakva je bila na kraju ove sezone i da svi zajedno, tu mislim na klub, igrače i navijače, uživamo u onom što se u Zadru može napraviti“, za kraj će Naglić.